Hrabrost nije odsustvo straha, već pobeda nad njim
Hrabrost u sitnim, svakodnevnim stvarima
Kad neko kaže hrabrost, prvo pomislimo na vojnike, na ratove, na ljude koji rizikuju život. Ali ja sve više verujem da se prava hrabrost najčešće krije u sasvim malim, tihim stvarima koje niko neće upamtiti kao podvig. U tome da priznaš grešku. Da kažeš istinu kada bi laž bila lakša. Da staneš na stranu nekoga koga ceo razred ismeva.
Te male hrabrosti su teške baš zato što nas niko za njih neće nagraditi. Niko ti neće dati medalju što si se izvinio drugu, ili što si rekao roditeljima da si pao na pismenom umesto da kriješ. Tu nema publike. Ostaješ sam sa svojim strahom od srama, od kazne, od toga šta će drugi misliti. I baš zato je pobeda nad tim strahom toliko vredna, jer dolazi iz čistog poštenja, a ne iz želje da te neko vidi kao heroja.
U lektiri mi je takav primer Aleksa Šantić, čovek koji je pisao i ostao u svom Mostaru kad je bilo najteže, branio svoje i svoj jezik kroz pesmu, iako je znao da to nije bezbedno. “Ostajte ovde” nije bojni poklič, to je tiha, ljudska hrabrost da se ne pobegne, da se izdrži na svome. Njegov strah za narod nije ga oterao, naprotiv, naterao ga je da progovori. To je za mene dokaz da hrabrost i strah žive zajedno, u istom čoveku, u istom trenutku.
Najteža hrabrost je možda ona da budeš svoj u društvu koje od tebe traži da budeš kao i svi. Znam koliko je teško ne smejati se kad se svi smeju nekome ko to ne zaslužuje. Probao sam jednom da ćutim, pa onda da kažem da to nije u redu, i osetio sam kako mi je neprijatno, kako bih radije da se sklonim. Ali kad sam ipak progovorio, iako tiho, osetio sam da sam uradio nešto ispravno. Strah nije nestao, samo sam ja odlučio da ne slušam samo njega.
Zato bih voleo da nas više uče da je hrabrost dostupna svima, svakog dana, a ne samo izabranima u velikim trenucima. Ne moraš biti junak iz epske pesme. Dovoljno je da, kad te strah povuče da ćutiš ili pobegneš, ti ipak napraviš onaj jedan korak napred. Taj korak, ma koliko sitan izgledao, jeste pobeda. A od mnogo takvih malih pobeda gradi se karakter čoveka.
Ideja iza sastava: Ovde je tema okrenuta ka svakodnevnoj, neefektnoj hrabrosti (priznati grešku, reći istinu, ne povlađivati grupi) umesto ka ratničkom junaštvu. Glavna poruka je da je hrabrost dostupna svakome svakog dana, a najteža je baš tamo gde nema publike. Šantićevo “Ostajte ovde” povezuje ličnu hrabrost sa istrajavanjem na svome.